I sad znam kud ću krenuti
U žuto žutilo noći
Dok podižem žutu ruku
Puna mi ramena žutih zvijezda
Žutih djevojaka po žutim obroncima
Žute im marame vodu požutile
Moj vrt žutilom žutim diše
Zovem vas žutim glasom
Sve dok moja pjesma ne požuti

Donesi kamen Anka
Svaki je kamen spomenik
Gornje je brdo vlasnik vjetrova
Vlasnik lijekova
Sazidat ćemo kuću
Prvu po redu
Odaniju od drugih kuća
Puniju od svih kuća
I kad se zatrese molitva
Jedina ona neće podrhtavati
Druge kuće neće izdržati
Od trešnje
Svijet će je prepoznati po temeljima
Po ljubavi

I po lijeku kojega donosi
Kuća u knjizi
Kuća u travama
Kuća u suncu
U zvijezdama
Kuća na nebu
Nebeska kuća
Kuća pred kojom kleči Bog
Širine tri
Dužine četiri metra
Okolo vrt
Rodan i ljekovit

Bože moj
Ne bi bilo to što se dogodi
Da ne bi četiri kćeri moje
Svi ujedan glas zavapiše
Zidaj premili
Gradi predragi oče naš
Pomagat ćemo ti
Obitelj može čuda

Ja sam volio sam
I gotova sam posumnjao
Da svi vole čuda

I zidali smo
Svi majstori
I svi sumajstori

Bože
Što je ovo
Pokojni otac moj me učio
Zna se majstor
A zna se sumajstor
Ili kako kaže ujak moj
Rastavila je guda od zeca

I što sad
Zidati i imati svoje

Gradili smo
Neka ima tri prozora
Dva što gledaju na sjever
I jedan što gleda na jug
Neka bude samotna
Neka raste iz kamena
U svijetlost
I svijetlost i kamen su ljekoviti

Prozor što gleda na jug
Smije se travama brdskim
Ivi vrijesu kadulji smilju
I drži svijeću

Oče
Ja ugrađujem boju vjetrova
Tiho će Ivana
Vjetrovi će je obujmiti
Vjetrovi će je razvjetriti
Jer kužne se bolesti slegnu
Vjetrovi su prava pomoć
A njihova je boja dodatna
Kuća od kamena
Kamena kuća
Gdje stanac kamen grobuje

More joj dodaje planine
Planine – sinjevitost
Tajnovitost
Koju ona u smokvik sprema

Dva sjeverna prozora
U luku
Šeširasto se obraćaju polju imotskom
Gradu na gori
S dva jezera
Na dlanu ih držeći

Ti oče
Veli Marija
Sjenama si pogođen
A kući treba pokrov
Da nas nevrijeme ne iznenadi
Ljekovita kuća
Ime ćemo joj dati
I neka je sunce blagoslovi

Tako je kćeri moja
Ti si uzidala dosjetku
A ona je živa potreba kući od lijeka

Vrt
Iz ovog vrta izlazit će mjesec
I ulazit sunce
Tako danima
I tako godinama
Dok Bog ne siđe
I ne učini po svome
Siđe li
Znam ubrat će smokvu
I smokvik duže gledati

Iva
Kraljica vrta i sanja
Najmlađa kći
Ispod lučnih vrata kuće
Sto gledaju na zapad
Zaviče
Ćaća
Uzidaj san
Jer sve je ovo prolazno
Samo san – ćaća moj
Samo san neće proći
Oprosti mi
Što pored ove kuće
Zidam zamak svoj

Komad mjesečine već smo uzidali
Svi uzidaše po obrazu i običaju
Pokrov joj zališe u molitvu
Svi smo na svom kamenu
U svom kamenu
Svak svoju kuću ima

Donesi kamen – Anka
Svaki je kamen spomenik
Gornje je brdo vlasnik vjetrova
Vlasnik lijekova

Sazidat ćemo kuću
Prvu po redu
Odaniju od drugih kuća
Ljekovitu kuću
Iako dobro znam
Da mi kuća nije potrebna

Na izgaženoj zemlji
Ispovraćani krug
Onjušenih stopala

Mogu li kotači izdržati
Metaforsku kočiju tvoju
Naslikao si sebi put
Sjena te krilato mašući
Ostavlja

Na izgaženoj zemlji
Ispovraćani krug
Onjušenih stopala

Klesao sam te
Zidao
Sjenu po sjenu
Misao pa tjeskobu

I tako te slagao
U rasutom vremenu
U pustoši globusa

Unaprijed se znalo
Da mi je posao uzaludan
Da su mi ruke pretrpane
I da mi jauci poniru

Zidao sam
Ne otvarajući oči
Ritam i glazbu uslikao
I pamtio za sutra

Sve dok kule i vrtovi
Ne zaigraju po spiljama

I onda dođoše nasmijani ljudi
Osvijetliše moje skrovište
Ugavljaše u ponornicu
Prepunu šutnje i slutnje

Morao sam bježati
Tražiti novo sklonište
Od truda sam zaspao
Naslonjen na svoju sjenu

Zasnovanu kulu
Klesao
Zidao snovima
Sve dok se nisam probudio
U kamenu

Raskrili je
Dok se božanstvo ne oglasi
Sjenama ugošćena
Može te opčiniti
Ne sklapaj je
Ona je svjetlo tame
Dugama premošćena
Može te podići
U sazviježđe
Što je tiše
Ona je glasnija
Zaroniti je potrebno
Ona ti na licu urezuje znak
Što je bučnije
Ona je tiša
S njom je uskrsnuće
Ona zna uglazbiti uranak
Raskrili je
I svakog dana obljubi
Tako je iskušan lijek
Samo tiše – tiše
Ponornica je
Istrčat će u neko drugo vrijeme