Klesao sam te
Zidao
Sjenu po sjenu
Misao pa tjeskobu

I tako te slagao
U rasutom vremenu
U pustoši globusa

Unaprijed se znalo
Da mi je posao uzaludan
Da su mi ruke pretrpane
I da mi jauci poniru

Zidao sam
Ne otvarajući oči
Ritam i glazbu uslikao
I pamtio za sutra

Sve dok kule i vrtovi
Ne zaigraju po spiljama

I onda dođoše nasmijani ljudi
Osvijetliše moje skrovište
Ugavljaše u ponornicu
Prepunu šutnje i slutnje

Morao sam bježati
Tražiti novo sklonište
Od truda sam zaspao
Naslonjen na svoju sjenu

Zasnovanu kulu
Klesao
Zidao snovima
Sve dok se nisam probudio
U kamenu